Prošao sam kroz biljke gdje je anehrđajući spremnikbio je u službi dvadeset godina bez ičega osim rutinskog čišćenja, a vidio sam i druge gdje je navodno jednak spremnik otkazao u tri jer je netko odabrao pogrešnu ocjenu za okoliš. Razlika je rijetko u marki. To je gotovo uvijek specifikacija. Dakle, umjesto nabrajanja prednosti, dopustite mi da navedem što zapravo odlučuje o tome hoće li nehrđajući spremnik raditi ili će postati problem.
Zašto nehrđajući na prvom mjestu
Razlog za plaćanje nehrđajućeg čelika nije taj što izgleda čisto. To je da mu nije potreban premaz da bi preživio. Spremnici od ugljičnog čelika oslanjaju se na boju, obloge ili katodnu zaštitu. Jednom kad se ta barijera probije, počinje korozija, a u prehrambenoj, farmaceutskoj ili kemijskoj službi visoke -čistoće, proboj nije samo problem održavanja, već i problem kontaminacije.
Nehrđajući čelik to drugačije rješava. Sloj krom oksida na površini se obnavlja kada je oštećen, sve dok postoji kisik i površina nije onečišćena. To je cijeli mehanizam. To je i razlog zašto nehrđajući čelik ima slabe performanse u stagnirajućim uvjetima, -oskudnim kisikom,-bogatim kloridima, odakle dolazi mnogo-propusta u stvarnom svijetu.
304 ili 316: Odluka koja je najvažnija
Većina spremnika izgrađena je od 304 ili 316. Razlika je u tome što molibden. 316 sadrži otprilike 2 do 3 posto molibdena, što poboljšava otpornost na kloride i kisele sredine. To je kratka verzija. Praktična verzija je ova:
304 je u redu za vodu, većinu prehrambenih proizvoda, mliječnih proizvoda, piva, vina i općenito skladištenje kemikalija gdje su kloridi niski.
316 je ono što navodite kada su prisutni kloridi, kada je proizvod kiseo, kada će se spremnik čistiti dezinficijensima na bazi-klorida ili kada je okoliš obalni.
316L je verzija s niskim-ugljikom, koristi se kada je zavarivanje teško i želite izbjeći preosjetljivost u zoni-zahvaćene toplinom.
Pogreška koju najčešće vidim je kupac koji odabere 304 kako bi uštedio novac, zatim očisti spremnik s kloriranim dezinfekcijskim sredstvom i pita se zašto se dvije godine kasnije pojavljuju rupičice oko zavara. Ako kloridi postoje bilo gdje na slici, uključujući i kemikalije za čišćenje, idite na 316L i nemojte o tome raspravljati.
Što vam podatkovna tablica ne govori
Spremnik nije samo vrsta čelika. To je izmišljotina. O stvarima koje kasnije stvaraju probleme obično se odlučuje u trgovini, a ne u specifikaciji.
- Završna obrada površine. Za sanitarnu službu, unutarnja površina je obično mehanički polirana ili elektropolirana. Hrapava površina sadrži ostatke proizvoda i bakterije. Završna obrada 2B je dobra za skladištenje kemikalija, ali nije higijenska završna obrada. Ako je vaš proizvod prehrambeni ili farmaceutski, navedite Ra vrijednost i zadržite je proizvođača.
- Kvaliteta zavara. Varovi su mjesto gdje počinje korozija. Slabo prodiranje, prekomjerni unos topline, nepotpuno pročišćavanje na stražnjoj strani ili nedostatak pasivizacije nakon -zavarivanja kasnije će se pokazati kao kvarovi. Pitajte kako će se varovi očistiti, pregledati i pasivizirati. Zatražite mapu zavara i zapisnike inspekcije.
- Dizajn mlaznice i nosača. Mrtve noge, oštri kutovi i loše postavljene mlaznice stvaraju zastojne zone koje je teško čistiti i sklone su koroziji. Isto vrijedi i za potpore. Spremnik postavljen izravno na betonsku podlogu korodirat će na dnu jer se tamo skupljaju vlaga i kloridi. Navedite pojedinosti podrške, ne samo spremnik.
- Odušnik i preljev. Tenkovi moraju disati. Blokirani ili premali otvor za ventilaciju može povući vakuum na spremniku tijekom-ispumpavanja i zakopčati ga, ili ga stvoriti tlak tijekom punjenja i oštetiti krov. Ovo je jedan od najčešćih kvarova koji se mogu izbjeći.
Odabir pravog spremnika za primjenu
Umjesto generičkog popisa, evo kako se odluka zapravo lomi.
- Za hranu, mliječne proizvode i piće tražite 304 ili 316L sa sanitarnom završnom obradom, CIP sposobnošću i potpunom drenažom. Spremnik je dizajniran za čišćenje, a ne samo za skladištenje.
- Za farmaceutske proizvode i biotehnologiju zahtjevi su stroži. 316L s elektropoliranim unutarnjim dijelovima, dokumentiranom završnom obradom površine, potpunom sljedivošću i usklađenošću s relevantnim cGMP i ASME BPE zahtjevima. Ovo nije kupnja robe.
- Za kemijsku obradu, ocjena u potpunosti ovisi o kemiji. Morate promatrati koncentraciju, temperaturu i sadržaj klorida zajedno. Spremnik koji nosi 20 posto sumporne kiseline na sobnoj temperaturi može otkazati na 60 stupnjeva Celzijusa. Ovdje nema prečaca. Ako niste sigurni, zatražite procjenu korozije prije naručivanja čelika.
- Za obradu vode i pitku vodu, 304 je obično prikladan. Ako je voda klorirana ili ako se spremnik nalazi u obalnom okruženju, 316 je sigurniji izbor.
- Za naftu i plin, posebno u moru, uobičajeni su stupnjevi 316 ili duplex, a vanjsko okruženje je jednako važno kao i sadržaj. Spremnik može biti savršeno prilagođen svom proizvodu, a opet izvana kvariti.
Instalacija i rad
Iznenađujući broj problema sa spremnikom su problemi s instalacijom. Spremnik mora biti ravan, podloga mora imati drenažu, cijev mora biti neovisno poduprta tako da ne opterećuje mlaznicu, a ventilacijski otvor mora biti zaštićen od ulaska.
Nakon što je u službi, dvije stvari koje su najvažnije su čišćenje i stagnacija. Nehrđajući čelik treba kisik za održavanje svog pasivnog sloja. Spremnici koji stoje puni i ne rade dulje vrijeme izloženi su većem riziku od spremnika koji se redovito mijenjaju. Ako će spremnik sjediti, to treba uzeti u obzir u režimu čišćenja i pasivizacije.
Napad kloridom je drugi. Ne mora dolaziti od proizvoda. Može doći od kemikalija za čišćenje, od vode korištene za ispiranje, iz atmosfere ili od izolacije koja je postala mokra. Ako je spremnik izoliran, a izolacija se smoči vodom koja-sadrži klorid, vanjski dio spremnika može korodirati jednako kao i unutrašnjost. Ovo vrijedi provjeriti na bilo kojoj postojećoj instalaciji.
